I dalje snivam

I dalje snivam
kose tvoje vrane
pod prstima osmeha
i oči meke
kao milost,
kao veo duše
pokajnika setnog...
Imaš li
i sada
maštu ljubavnice
prekrasnih boja
što seku vekove
nejasnih jecaja
obraza bledih?

I dalje snivam...
po tvojim usnama
zakletva večnosti
kroz šapat klizi,
lomi se i pamti
pred notama neba,
pred praznim parkom
negde na periferiji
malaksalog grada...

A, čekaš li
još uvek
sene kraj prozora
da ti jave
dolazim li
korakom hitrim?
Čekaš li srcem,
beskraju silni,
da poljubac
rastera demone
i ubrza otkucaje?
Ili znaš,
znaš da mrem
u krvi,
u suzi otpadnika,
u pokušaju gorčine
da bolom spere istinu?

1 коментар :