Buđenje

Kleče poljane bluda,
kleče prostranstva smrti,
kleči strah demona
i krv podzemlja
pred milošću Tvojom...
Slava Gospodu!,
Slava Gospodu!,
peva svaki titraj vasione,
a kroz glasove snažne, silne,
kroz glasove duboke i nežne,
oči svoje otvara pokajanje...

Niz svaku tvar
spušta se drhtaj molitve
kao drhtaj večnosti
po suzama nebeskim...
U daljini šapat oblaka
i hor Angela što
oslikava beskraj;
u daljini muk savršenosti,
muk talasa, misli, nadanja...
U daljini reči ne posustaju,
reči nepatvorene,
Duhom ispunjene:
Slava Gospodu!,
Slava Gospodu!

Vapi greh u meni
da pobegne,
da se utopi u uzdah...
Vapi gordost da iščezne
pod mačem prosvetljenja...
I nestaju hektari zla,
ruši se carstvo laži,
carstvo pohlepe bezočne...
Trube pozdravljaju
buđenje duša,
a duše zasjaše belinom
jagodica Božjih,
te nezadrživo, uglas zapevaše:
Slava Gospodu!,
Slava Gospodu!

Нема коментара :

Постави коментар