"Dani čitanja su se nizali u strpljivom iščitavanju knjige. Na polovini “suza” prosto sam žudeo da do kraja ostanu onako guste. Za moje osećanje vrednosti i lepote knjige prevashodno su zaslužne istine da filozofski jezgrovite misli izrone u gotovo svakoj rečenici. Prosto sam se pitao kako ih autor ovako nedri na svakom koraku. I moram
priznati knjiga se nije mogla lako i brzo čitati.Trebalo je gotovo na svakoj
stranici umom promleti svo to zrnevlje koje nadire iz vagana pod žrvnjeve moga
promišljanja. Zbunjivalo me je i saznanje da tok priča ili ti zapisa rasutih po
knjizi jasno ne postoji. Tok se ovlaš mogao nazirati. Dok čitalac čita ovu
knjigu ne može da pobegne od istine da sve u njoj pulsira, i da se rasipa na
sve strane. Od prve navodne “priče” iako bih ja radije rekao zapisa, ili ti
visokoumnog promišljanja, do poslednje potvrđujem da je knjiga ispisana
neobičnim stilom. Još jednom ističem da je knjiga žanrovski neodrediva, ili bi
se teško mogla odrediti. Neke “priče”
imaju realnu životnu istinu u fabuli, a kod drugih toga nema. Šta je priča bez
fabule? Promišljanje jednog mladog čoveka o suštini života, doživljajima,
saputnicima, gubitcima, jadima svakovrsnim a ponajčešće ljubavnim, i mnogo čemu
još nisu ni puki dnevnički zapisi, nisu ni biografije, ni do kraja ocrtani karakteri junaka, niti
konačni sud o pojavama razuđenog društva, ni samo zemaljski koridori , ni večne
Božanske koordinate,
ni “sudbine” ni prepoznatljivi smerovi i tokovi… U ovoj knjizi nema prostog
naklapanja o bilo čemu, nema predugih pejsažnih slika, sporadični su dijalozi, jer
najčešće autor ima monolog sa sobom ili sa njom, koju takođe ne imenuje. Ovde
se osobe i senke smenjuju poput raspoloženja, dana i noći, godišnjih doba… Ovde
se zapleti raspliću istodobno i zapliću. Ovde ima rasprave sa zbivanjima kojima
autor po godinama ne pripada. Pokatkad ima žigosanja ono što treba da nosi žig poput stoke
određene za klanje, ali nema klanice, ako se izuzme klanica i raspelo na koje
autor pristaje. Sud duše i strah su tu uvek u prikrajku. I tako sa pijedestala
začas pljusne ponor. Priče se uzdižu i ugruvavaju naizmenično."
"Čak i sam, dok sam veći deo knjige čitao po drugi put, imao sam nova
iznenađenja, širio se moj saznajni i vrednosni stav i bogatilo se
saznanje, pa mi je knjiga bivala sve bliskija, draža i simpatičnija. Dakle, ovo je uverenje da je
sud vremena jedini koji će ovoj knjizi biti validan, ako i koliko preživi i ostane
na ovom rešetu."
Recenzija-Klanica
ОдговориИзбришиNije nešto što može da mi se dopadne. Sud vremena svakako igra glavnu ulogu.
Ali ovde dosta toga fali za jednu recenziju.
http://www.alma.rs/knjizevni-pregled/broj06/kp14.html - cela recenzija.
ОдговориИзбриши